Košarkaši Mornara odigrali su protiv bivšeg evroligaša Bamberga najbolju utakmicu ove sezone.
Sve vrijeme su vodili, a kad je snažni rival iz Njemačke, sa brojnim Amerikancima u svojim redovima, stizao rezultat, pokazali su karakter - svaki put su odoljeli i nijednom nisu dozvolili gostima da preskoče psihološku barijeru i preuzmu vođstvo.
PIŠE: Milan VUJOVIĆ
Derik Nidam i Uroš Luković podsjetili su na svoje najbolje dane iz šampionskog Mornara. Srčani Amerikanac bio je motor tima, lucidno je razigravao saigrače i poentirao kad je bilo najpotrebnije, uključujući najvažniju, treću trojku kojom je na 12 sekundi prije kraja raspršio sve nade gostiju da će izvući povoljan rezultat iz „Topolice“. A najviši igrač Mornara, plavokosi Luković, bio je nepremostiva barijera za Njemce pod košem, i bukvalno i na mentalnom planu. Sa Nidamom i Lukovićem na parketu, Mornar je bio superioran u odnosu na goste.
Ali, doprinos pobjedi podjednako su dali i svi ostali. Naoko nezainteresovani Džejkob Pulen sijevnuo bi iznenada i majstorskim prodorom i polaganjem ili dalekometnom trojkom ili asistencijom koja „ima oči“ dovodio do očaja protivničku klupu i igrače. Postojani Milko Bjelica, uvijek korisni i ekipi odani Nemanja Vranješ i Antabija Voler, pouzdani Radoje Vujošević, pa i Damir Markota i Sead Šehović koji se nisu upisali u strijelce, uglavili su važne kamičke u mozaik ove važne, „slatke“ pobjede Mornara. Sa potpuno oporavljenim Lensom Herisom Mornar je, bez sumnje, moćan tim.
Ipak, junak večeri bio je miljenik barske publike Vukota Pavić. Odavno jedan igrač na parketu „Topolice“ nije doživio ovacije kao Vukota kad je, činilo se, niotkuda doletio i poklopio najboljeg igrača gostiju Obasohana, u trenutku kad je ovaj imao namjeru da položi loptu u koš i smanji razliku na poen. U kontranapadu Voler je pogodio trojku, Barani su poveli 65:59 i dvorana je opet prodisala u pobjedničkom ritmu. Odlučujući doprinos Pavića ovoj briljantnoj pobjedi bio je u tome što je poslovičnom srčanošću i energijom svoje saigrače prosto natjerao da liče na njega. Bio je to Mornar koji je ovaj visoko zahtjevan meč na fizičkom planu odigrao kao legendarni francuski musketari – po sistemu „svi za jednoga jedan za sve!“
Mihailo Pavićević je bez greške vodio svoju ekipu. Znalački je pravio rokade, odmarao umorne, hrabrio posustale, pravovremeno mijenjao način odbrane i napada, uvijek kad treba tražio tajm-aut... I to sve uprkos tome što mu je jedan adut bio izbačen iz ruke – nije mogao da viče na svog omiljenog igrača, „specijalca“ Vukotu Pavića, jer je Vule igrao bez greške. Eto, za kraj ovog ozbiljnog teksta i malo šale.
Ali, šale nema u konstataciji da je Mornar podigao formu i da lijepi dani barske košarke tek slijede.
